Ljubav prema zemlji i dobrom vinu uvek je bila deo porodice Tombacco. To je kao genetska osobina koja se prenosi kroz generacije počev od dede Batista, rođen 1899. godine, koji je odlučio da pretvori svoj san u stvarnost i postane poljoprivredni preduzetnik. Posle povrataka sa fronta deda je bio strašno siromašan, toliko siromašan da u trenutku prosidbe svojoj devojci, danas supruzi, nije imao ništa drugo da ponudi sem svoje kape. Međutim, on se nikada nije predao, svojom strpljivošću, tvrdoglavošću i neumoljivošću, uspeo je da skupi neophodan novac za početak posla. Izbor zemljišta, pažljiva kultivacija loze i prerada grožđa kako bi se postigli rezultati vrhunskog kvaliteta značili su da je kompanija koja je započela kao mala brzo rasla i na kraju postala poznata širom Italije a kasnije i u inostranstvu. Nakon par godina godina došla su na svet i dva sina. Obojica su krenula putem dede Batista, a njihov san postajo je život koji danas živi porodica Tombacco. Od dede Batista nasledili su strast i tvrdoglavost. Vinarija se nalazi na putu koji je počeo da se gradi po naređenju Cara Avgustina kako bi povezao Veneciju sa prelazom Brenner a konačno ga je završio car Klaudije 47. godine p.n.e. U sećanju na tu godinu porodica Tombacco je odlucila da nazove kompaniju 47 Anno Domini. Postavljajući korene vinove loze u zemlju koja je vekovima bila voćna, vinogradi su dobili posebnu moć. Uvereni su u to, da u određenim jesenjim večernjim satima miris zrelog grožđa koji dolazi iz redova njihovih vinograda donosi zvuk sporog valjanja grožđa u punim vagonima koji putuju prema Dunavu ..... “